Parazit 2

Lijepo jutro, nema kiše, samo mali oblačci krase nebo nježno ploveći ne zastajkujući na putu.
Malene ptičice iskaju hranu veselo grgoljeći samo njima znane pjesmice. Točnost je vrlina, zboreno je prije, no ima li ta poštapalica upliva i u današnjem poimanju. Masovno nema, samo samosvijest svakog zasebno održava je u tinjanju. 30 minuta kasnije pojavljuje se u dvorištu podla nakupina, s smiješkom na licu veseli se svome nametništvu.
„Dobro jutro, moji domaćini, učiniti će mi neobično zadovoljstvo što i danas mogu živjeti od Vas“. Paratvrt Sebastijan sjeda u stolicu i krene provjeravati listu nerada da bi znao od čega početi. U lutanju ljenguzu prekida telefonski poziv, bezobrazni i pokvareni kupac želio bi nešto naručiti, a da pritom ne vodi računa o tome da u tom slučaju Sebastijan mora nešto napraviti. Uz nervozna trzanja i povike prisiljen je saslušati stranku i čak upisati neke podatke. U potpunosti izbačen iz takta Sebastijan se okrene svome spasonosnom lijeku, eliksiru koji ga održava na beskorisnom životu.
„Idem ja, pa dođem“ vikne, i prije no što ga odgovor sustigne izjuri rušeći papire i prazne kutije. Dobrih 1 h nakon odlaska vraća se s smiješkom pobjednika bez bitke. Staklene oći ispraznoga pogleda pričaju nam surovu priču bijedna shvaćanja ikakvih vrijednosti. Nadudan i smiren sjeda na svoje radno mjesto gledajući kroz prozor u dvorište. Putnica namjernica nađe svoj trenutak u trajanju te uđe u halapljivi prdonjin vidokrug plijeneći njegovu pažnju.
Stišćući pauzu na flash online igrici, Sebastijan dobacuje „Vidim ja kako se radi, neradnice, kada bi barem ja mogao tako“ …
I sve vrijeme stane čekajući odgovor sudbine na proljevčinu izričaja.

Neshvaćeni